Odluka o radu u inozemstvu kao njegovateljica zahtijeva hrabrost i (samo)pouzdanje. To znači napustiti vlastitu obitelj i voditi drugi život s osobama kojima je potrebna skrb u privatnim kućanstvima – najčešće nevidljivo za javnost. Riječ je o društveno izuzetno važnom, ali nesigurnom poslu s malo socijalne zaštite: siromaštvo u starosti je unaprijed programirano, a svaki bolnički dopust može ugroziti egzistenciju.
Politika nas vidi kao „troškovni faktor“, a ne kao radnike i radnice koji imaju pravo na socijalnu sigurnost i dostojanstvo u starosti ili u slučaju bolesti.
To u nama budi zabrinutost, strah, ali i ljutnju! Kao migrantske njegovateljice i njegovatelji prepušteni smo sami sebi, pa smo naučili rješavati probleme u svakodnevnom radu i zajednički. I za to je potrebna hrabrost! Zajedno sada želimo, s tom hrabrošću, organizirati prosvjed i s našim opravdanim zahtjevima izaći u javnost! Dosta nam je apela politici koji ostaju neuslišani.
To u nama budi zabrinutost, strah, ali i ljutnju! Kao migrantske njegovateljice i njegovatelji prepušteni smo sami sebi, pa smo naučili rješavati probleme u svakodnevnom radu i zajednički. I za to je potrebna hrabrost! Zajedno sada želimo, s tom hrabrošću, organizirati prosvjed i s našim opravdanim zahtjevima izaći u javnost! Dosta nam je apela politici koji ostaju neuslišani.
Znamo da ne možemo postići brze uspjehe, ali također znamo da onaj tko se ne bori – već je izgubio!
Kako bismo utvrdili spremnost zajednice njegovatelja/ica na zajedničku i uzajamnu podršku, postavljamo si sljedeća pitanja: